Različite navike spavanja
Osim biološke uvjetovanosti spavanje je svakako kulturološki, zemljopisno, povijesno itd. uvjetovano. Govori se, naime, o navikama spavanja, a one su različite u raznim podnebljima, kulturama i epohama.
Evo nekoliko zanimljivih crtica:
– naši pradavni pretci, lovci-sakupljači, živjeli su u skupinama i sklonište nalazili u špiljama i sl. zaklonima. Imati sklonište tijekom noći bilo je pitanje opstanka. No, njihovo je spavanje zacjelo bilo različito od našeg. Zbog raznih prijetnji, kao i zbog čuvanja vatre, noć im je bila isprekidana, a aktivnosti su im dopuštale svega nekoliko sati sna odjednom. Antropolozi o tom zaključuju na osnovu promatranja života primitivnih plemena. Tek složenija organizacija grupe, sjedilački način života i gradnja prvih nastambi omogućili su koliko-toliko povezano noćno spavanje, nalik današnjem.
– i danas, ljudi i narodi koji žive usko povezani s prirodom ne spavaju cijelu noć – njihova je noć isprekidana momentima aktivnosti, što posebno vrijedi za područja izrazite tropske klime
– kod navika spavanja klima je vrlo važan faktor – popodnevno spavanje, npr., poznato je svugdje gdje su dani topli i dugi! Bombaj živi punom aktivnošću u 05.00 ali u 13.00 sve se odmara! Ni u Japanu nije neobično odspavati rundu za stolom, u uredu, poslije ručka. U zemljama južne Europe i srednje Amerike popodnevni odmor je dio kulture!
– Širom svijeta veći broj ljudi spava u kraćim ali češćim intervalima raspoređenim tijekom cijelog dana i noći nego što ih spava od 23.00 do 07.00!
– Dokaz tomu da spavanje, iako biološka potreba, podliježe običajima i navikama jesu bebe. Posvuda jednako najviše spavaju bebe – novorođenče spava i do 20 sati, beba od šest mjeseci spava 13-15 sati. Čak polovicu spavanja malog djeteta čini duboki san. Druga polovica je REM san (”rapid eye movement”, spavanje koje karakterizira brzo pomicanje zjenica oka), izuzetno važan za razvitak mentalnih funkcija.